Razlika između liofiliziranog povrća i dehidriranog povrća

Metode obrade i karakteristike skladištenja
Glavna razlika između liofiliziranog povrća i dehidriranog povrća leži u njihovim metodama obrade i karakteristikama skladištenja. 12

Metode obrade:

Dehidrirano povrće se proizvodi pranjem, sušenjem i drugim procesima kako bi se uklonila većina vode iz povrća. Ovaj proces može uključivati ​​zagrijavanje na visokoj temperaturi kako bi se uklonila većina vode, što može uzrokovati da se povrće nabora i izgubi mnogo hranjivih tvari.

Liofilizirano povrće se proizvodi sublimacijom vode iz čvrstog leda u plin iz svježeg povrća, mesa, vodenih proizvoda itd. u vakuumskim uvjetima kroz sušač smrzavanjem, čime se materijali dehidriraju i suše. Ova metoda obrade ne zahtijeva rashladnu opremu i može se dugo čuvati na sobnoj temperaturi bez kvarenja. Kada se jednom doda voda, to je kao svjež proizvod.

Karakteristike skladištenja:

Dehidrirano povrće se prerađuje na visokim temperaturama, što može produžiti rok skladištenja i smanjiti troškove skladištenja, transporta i pakovanja, ali zahtjevi za sirovinama nisu visoki. Nakon prerade širi se opseg primjene voćnih i povrtnih sirovina. Međutim, usled visokotemperaturnog zagrevanja tokom obrade, promeniće se boja, aroma, ukus i nutritivni sadržaj dehidriranog povrća, a svojstva rehidratacije su loša.
Liofilizirano povrće se dehidrira pod niskim temperaturama u vakuumu, što gotovo može zadržati boju, miris, oblik i hranljivost vlasca. Stoga, liofilizirano povrće ima bolja svojstva rehidratacije i može se brzo vratiti u svježe stanje nakon dodavanja vode.
Ukratko, liofilizirano povrće ima očigledne prednosti u odnosu na dehidrirano povrće u smislu zadržavanja hranjivih tvari, boje, okusa i rehidratacije. Zbog svoje napredne tehnologije prerade, liofilizirano povrće može se dugo čuvati bez upotrebe rashladne opreme, zadržavajući svježinu i nutritivnu vrijednost namirnica, što je manifestacija savremene tehnologije prerade hrane.